Pećina Megara, poznata još i kao Kuvija, nalazi se sjeverozapadnoj padini Orlovca, na planini Preslici u zapadnom dijelu planinskog sklopa planine Bjelašnice. Najlakši pristup pećini je od Tarčina dolinom potoka Bioča. U početku asfaltnim putem, a kasnije dobrom makadamskim putem prema Mehinoj Luci i Dalje prema Laništima, širokog proplanka gdje su se nekad nalazile šumske kuće. Od tog mjesta do pećine vodi šumska staza.Ulaz pećine nalazi se na 1290 m n/v. Od Laništa do pećine je oko 500 m vazdušne linije.
U morfološkom pogledu pećina je pećina je vrlo jednostavnog oblika i sastoji se od jednog jedinog kanala ukupne dužine nešto preko 220 m. Od ulaza koji je dosta prostran, pećina se pruža prema sjeveroistoku u obliku širokog i prostranog hodnika. Dužina tog dijela je oko 30m.

Odatle se pravac naglo mijenja i do kraja pećine zadržava generalni pravac prema jugoistoku. Na 60 m od ulaza hodnik se širi na prostranu dvoranu dužine oko 70 m največe širine 25 i visine 10 m. To je tz "Fialina dvorana" Iza ove dvoraane pećina nastavlja nešto užim hodnikom na dužini oko 30 m do završne dvorane. Dimenzije ove dvorane taakođe su impresivne, dužine oko 40 m, širine 27 m i visine preko 13 m.

Pećina Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazišta pećinskog medvjeda (Ursus spelacus) koji je živio u vrijeme posljednjeg ledenog doba: Prva iskopavanja su vršena 1892. godine i imali su velikog odjeka u tadašnjim naučnom svijetu u Europi zbog svojih nalza, posebno zbog nalaza največe lubanje pećinskog medvjeda u ovom dijelu Europe.Zbog toga je nešto kasnije ovu pećinu posjetio i poznati hrvatski geolog i paleontolog Dragutin Gojanović-Kramberg, čuveni otkrivač krapinskog pračovjeka (neandertalca). Značaj nalaza potakao je i kasnija paleontološka iskopavanja koja je u 1970. godini M. MAlcasz sa Instituta za geologiju kvartara u Zagrebu.

Interesantno je napomenuti da je u ovoj pećini nastala krajem 19. stoljeća prva fotografija u unutrašnjosti jedne pećine u BiH.

Gotovo cijela unutrašnjost pećine ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama: stalgnitima, stalaktitima, stubovima, impresivnim raznobojnim saljevima sa pojavom pećinskog mlijeka, bigrenim kadama od kojih neke tokom cijele godine zadržavaju vodu. Posebno je karakterističan sljev koji svojim izgledom podsjeća na neku mitsku životinju.

Po svom bogatstvu pećinskih ukrasa pećina Megara spada među najljepše pećine u BiH . Osim toga, na tlu pećine i danas se mogu naći brojne kosti pećinskog medvjeda, a na bočnim zidovima mogu se vidjeti brojni potpisi posjetilaca koji datiraju od početka 20. stoljeća do naših dana.