Geografski položaj, granice i veličina

U reljefnom pogledu općine Hadžići je veoma raščlanjen gdje preovladavaju brojni morfološki oblici. Osnovne karakteristike reljefa čine jasno izdvojene tri kotline od kojih je največa Hadžićka kotlina otvorena prema Sarajevskom polju. Pazarićka kotlina je uokvirena sa sjeverne strane Ormanjem, sa juga Bjelašnicom, sa zapada Osenikom, a sa sjeveroistočne strane sutjeskom Gradac je odvojena od Hadžićke kotline, kroz koju protiče rijeka Zujevina. Tarčinska kotlina sa zapadne strane uokviruje Ivan sedlo, sa južne strane obronci Bjelašnice, sa istočne strane prevoj Osenik i sa sjeverne strane padine Tmora i Sevida. Između Tmora i Sevida Bjela rijeka je usjekla duboki kanjon u pravcu sjevera zvanim Tuhelj, gdje su u Sastavcima sastaje sa Crnom rijekom i time nastaje rijeka Lepenica.

Klima
S obzirom na reljef i geomorfološke karakteristike, područje općine Hadžići izloženo je veoma različitim klimatskim uslovima. U nižim dijelovima područja općine klima dolinsko-kotlinska, a na Igmanu i Bjelašnici ona je planinska. Prosječna godišnja temperatura u Hadžićima je oko 8,5°C a na Igmanu 4,5°C. Prosječna temperatura vazduha (jula mjeseca) u Hadžićima je 18°C, a na Igmanu 13,7°C. Najniže prosječne teperature (u januaru mjesecu) u Hadžićima -2°C, a na Igmanu – 4,7°C. Srednji broj dana sa mrazevima je 102, a jesenji mrazevi nastupaju u oktobru a kasni proljetni traju sve do aprila, ali u tome može biti i znatnih odstupanja. Prosječne godišnje padavine u Hadžićima iznosi oko 930 m dok na vrhovima Bjelašnice i Igmana iznosi 1245 mm.

Hidrografija
Visoki katovi glacijalnog reljefa karakterišu sniježnice bez izvora a srednjem katu kraškog reljefa nalaze se izvori. Izvori nastaju na dodiru propustljivih stijena krečnjaka i manje propustljivih dolomita, kristalastih škriljaca i kliša.
Največi riječni tok općine Hadžići je rijeka Zujevina koja izvire ispod sjeverozapadnih obronaka Bjelašnice izvorom potoka Kradenik. Njene desne pritoke su Ljubovčica, Krupa i Žunovnica, a lijeve su Pazarićki potok, Vihrica i Rakovica.

Planinska jezera
Lokavsko jezero je smješteno ispod visa Vlahinje. Ono ima oblik elipse. Duži promjer ima od 100 do 120 m, a kraći oko 60 m. Najveća dubina veća od jednog metra. Sa svih strana je obraslo šašom. Stočari to mjesto nazivaju "jezero bez dna" i o njemu pričaju razne legende. Služi za napajanje stoke za stočare iz Pazarića i Lokava.
Kalajli jezero se nalazi kod Opančaka u sjeverozapadnom dijelu planine. Prema pričanju stočara jezero je duboko i stalno ima vode.
Lokava ima na više mjesta, ali brzo presuše u ljetno doba.
U Resniku se nalazi jedan izvor koji ima kiselast ukus, u kanjonu Tuhelja ima izvora sa relativno toplom vodom.

Biljni i životinjski svijet
Živi svijet (flora i fauna), područje općine Hadžići, satoji se od večeg broja eko sistema u užem sistemu. Primarni eko sistem ovog područja jesu šume, koje se u zavisnosti od uslova i klime, odnosno nadmorske visine, javljaju u odgovarajučih visinskim pojasevima kao klimatogeni pojasevi eko sistema. Šumske sastojine sa crnom johom, hrasta, lužnjaka i obićnog graba pokrivaju najniže dijelove pored Zujevine na prostoru od Blažuja do Hadžića.
Najniži pojas podnožja planine Igmana i Bjelašnice pokrivaju šikaraste listopadne šume hrasta kitnjaka i obićnog graba. Ipak od drveća najčešći su hrastovi kitnjak, medunac, obični crni grab, crni jasen, glog, crna bazga, ruj i druge.
Iznad najnižeg hrastovo-grabovog pojasa diže se snažan pojas bukve koji se Bjelašnici dijeli na tri dijela: pojas brdske bukove šume, pojas bukve i jele i pojas predplaninske bukove šume.
Vegetacijski pokrivač Igmana i Bjelašnice ima velike prostore pašnjaka na kojima raste stočna trava za ispašu. Na Igmanu i Bjelašnici ima više endemičnih biljaka, vrsta trava i drvo zvano sarajevska udovica.
Na osnovu podataka o lovištu "Igman" uzgajaju se slijedeće vrste divljači: srne, divokoze, medvjedi i zečevi, a od pernate divljači: veliki tetrijeb.